Tatjana Politeo gradi sliku osebujnog svijeta na granici asocijativne prepoznatljivosti. Na određenoj prozirnoj pačetvorini lebde amebe, obojene linije, mrlje… svijet kao iz znanstvenog laboratorija. Jednostanične praživotinje inače nevidljive prostim okom, na staklenoj slici autorice poprimaju optičko – kinetički izražaj. Lebde, lelujaju se, plivaju… Snaga tih sliko – crteža jednostavne ekspresije asocira na „sliku“ o sasvim određenoj autoričinoj viziji, koja isključuje svaku drugu. Naslikala je „trenutak“, koji znači svijest o postojanju i nadahnuće novog ciklusa.

TEHNIKA: pjeskarenje, laminiranje, airbrush
(perje, papričice, stara pisma, kolaž, drvo)

GODINA: 2005.